Ποιήματα μεταφρασμένα στα σερβοκροάτικα με αφορμή τη συμμετοχή στο Ευρωπαϊκό Φεστιβάλ Ποίησης Goranovo Proljece, προς τιμήν του εθνικού ποιητή Ιβάν Γκόραν Κόβατσιτς (Ivan Goran Kovačić) στο Ζάγκρεμπ (18 – 22 Μαρτίου 2015). Την επιμέλεια έκανε η νεοελληνίστρια Irena Gavranović Lukšić. (Εδώ παρουσιάζονται τρία αποσπάσματα από τις Φωνές και οι πρώτες σελίδες της υπό επεξεργασία συλλογής Πάροδος).
:
Vasílis Rúvalis (Atena, 1969). Studirao je bizantsku filologiju na Kretskom sveučilištu. Zaposlen je kao novinar. Urednik je elektronskog tromjesečnika za pjesništvo e-poema.eu, i vlasnik istoimene nakladničke kuće. Objavio je četiri pjesničke zbirke. Redovito piše književne prikaze za novine Avgi, u kojima ima redovitu kolumnu imenom “Poezija i poezija”. Član je Sindikata novinara atenskih dnevnih novina, Helenskog društva pisaca i jedan od utemeljitelja Pjesničkog kružoka (Poets’ Circle). S grčkog prevela Irena Gavranović Lukšić
Izbor iz zbirke Glasovi
(Prvi zbor)
Svićeš poput mojih sunaca
Majčino mlijeko i dodir
i raskopani brijeg
i crveno kamenje
i disanje i logika
I vlak i zvižduk
i ožiljci na tijelu
i Posljednje večere
i glazbenik
i streličarka
i njihova pouka
Spavaš u mojim žilama
budim se na tvome čelu
Usađivanje u ranu zoru
zaboravljene sonate
milovanje poslije i poljubac prije
zemljovid misaonih odredišta
Malčice tla za kišu
iščekivanje i sadašnje sebstvo
u četiri strofe
Dostaje očekivanje
hematit u mramoru
arapska omča na konjskome vratu
Potom nenasmijana niša
i tajnovita beskonačnost
i gorčina korijena
i zmijske oči
Ovdje gasi se vjetar –
plašt za grešnike
i bradavice i trnoviti vršci
i kletve i užici
i poricanje
prije no što prozboriš potvrdno
Nevidljiva flota onkraj obzorja
i buka i viola da gamba
i vječna obećanja
i bajka o danima i mogranjima
i netaknuta žila noći
I jedak okus
i suhi kruh
i voda iz iste čaše
i smjelost poraženih
i istina i njihovo sjećanje
Ovdje i ondje
izgužvana fotografija
i dječji strah
i bandoneon
.
.
.
Kako udaljavala bi se tišina.
(Intermedio)
Via dell’Amore ne vodi nikuda.
Obzorje raskidaju munje. U blizini se događa čudο – sunce uronjeno među oblake.
Nije ni strmina ni istina ono što isušuje zemlju. Nitko se ne upliće između zanosa i tišine. Vrtoglavica je to koju izaziva drevnost sjećanja ovoga mjesta.
Svjetlost se pomiče. Korijenje jača iz svega i iz ničega. Svaki je korak bilo ganuće bilo otkriće, prva slika koja će preživjeti u vremenu.
Isti noćni zvuci poput prorokâ otvaraju prozore. Ptice lete u niskome letu, povrh krovova i u formacijama. Na tim stopama čežnja sadrži iščekivanje, neodređenu ljepotu i velikodušnost. Pročelja su kuća svjedoci povijesti.
(Drugi zbor)
Poljubac stiže s valovima
monolog i naoblaka
i opipavanje
i kapi na rubu vode
za svemirom svemir
Znoje ti se udovi
ne plaše me
Crna vojnička juha koju ne odbih
svjetionik što zakriva ga zelenilo
sablje slavlja i bančenja
i plijen u rukama
Riječi rđaju kada šute
otoci se utapaju
nepoznati prolaznici osvrću se strelimice
Rođenje
ujedinjuje sve
.
neodređeno vrijeme
osjećaje
.
prihvaćanje
pamćenje i mudrost
Lice ti je krajolik
Mač se tuge dade opjevati
Ono lijepo uklonjeno je
Imenice u množini
………………………
busola za proljeće
tijelo za dušu
istina za tijelo
Veo se otklanja
ožiljci nestaju
bilo zavarava prošlost
glas ti dostaje za dva puta
Odlasci i dolasci su dar – sjeme tiho i pristojno
Nevidljivo postaje vidljivim:
korijenje na svagdašnjemu Jugu
ljiljani u plavoj kosi
M u z a i m i s a o v j e š t o p r i p o v i j e d a n j e
s v e t i k r u h i v i n o
s l i j e p a n a s l a d a n a r i c a l j k a b e z p r a t n j e
n e b e s k a d r ž a v a z n a n i b i j e g
p e p e o n a k o ž i u t a ž e n i t r e n
n e p o i s t o v j e t i v o ž e n s k i
Što prvo bi izustio stih mi o tebi?
Samozavaravanja izgaraju na tlu
Slina se valja između
Izobilje
obitava na prsima Labuda
i na tvojim krovovima.
Izbor iz zbirke u nastajanju
Paroda
Počinjem si brojati riječi
odsad, kao brodolomac pod suncem
jednoga mračnoga svijeta, u matrici stvari
i u opatiji bezbožnih pjesnika
Usne sočne i suhe
grešni trenuci, vrata što škripe Povijest
–još se ne bojim–
krivim prste, ljubim te i ismijavam
Velika slika privlačnosti, bezobziran i polagani prolaz ljepote
pomen pa odlazak
vani na cesti, hodam uza svoje uznemireno ja
iznova mlad ili mrtav: tišina
Podići čašu bijeloga vina
s okusom tebe – ispijati nezasitno
toga se sjećam, pjevajući
u trenutku jada, kako bih spriječio muku
Čeznem, za čim? Ništa ne postoji bez borbe
moć savršenstva, proturječan duh
u zvučnim ustima lastâ i sokolâ
tekući rijekama drevnim, usahlim
Zborim bezobraznik,
jezikom nezadovoljstva – nepomičan u zraku
drugih vremena, u svitanje
drhtim, usporavam korak, suočavam se sa svojom istinom
Sićušni ugasli život
obojena uspomena, žeteočevi plodovi
koračam posred, posvećujem
u snu odobravanja, sporom no kristalnom
Ja i ti, ja ili mi, ja kao ja, svićem
izričem Istost, postojim iz prošlosti
komet na čistini, beskonačni krug
iskušavam zagonetku svijeta, ono Neizrecivo
